Dragutin Domjanić rođen je 12. rujna 1875. u Krčima kraj Adamovca. Hrvatski pjesnik.
Potjecao je iz stare plemićke obitelji. Pravo je studirao i doktorirao u Zagrebu (1899.). Radio je kao sudski pristav, istražni sudac i vijećnik Sudbenog stola. Bio je član JAZU, predsjednik Matice hrvatske (1921–1927) i zagrebačkog PEN kluba.
Pisao je na štokavskom i kajkavskom. Objavio je šest zbirki (Pjesme, 1909.; Kipci i popevke, 1917.; V suncu i senci, 1927.; Po dragomu kraju, 1933. i dr.). Njegova lirika obilježena je sentimentalnošću, melankolijom, impresionizmom i simbolizmom. Kajkavske pjesme (osobito Fala i Popevke sam slagal) stekle su veliku popularnost i uglazbljene su. Prevodio je Goethea, Heinea, Verlainea, Baudelairea i druge.
Umro je 7. lipnja 1933. u Zagrebu.