Ivo Lendić (Janjina, 4. VI. 1908. – Puerto Iguazú, 1. IV. 1982.), hrvatski pjesnik i publicist.
Klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku 1926., a psihologiju i filozofiju diplomirao u Zagrebu 1937. Uređivao je listove Žar i Luč, surađivao u Hrvatskoj katoličkoj akciji te objavio knjižice U Meksiku (1935.) i Psihoanaliza (1938.). Pisao je kritike i polemizirao s Krležom i književnom ljevicom; u NDH bio je zagovornik „hrvatske duhovne revolucije“.
Nakon 1945. otišao je u emigraciju (Austrija, Italija, od 1947. Argentina). Mladenačke stihove objavio je u zbirkama Lirika (1930.) i Angelusi (1936.), kojima je – mediteranskim motivima, vjerskom intimom i dosljednom poetikom – zauzeo istaknuto mjesto u hrvatskom pjesništvu XX. stoljeća. U egzilu je objavljivao sporadično; zastupljen je u brojnim antologijama. Prevodio je s engleskoga i talijanskoga te potpisivao se raznim šiframa i pseudonimima.