Marica Stanković (Zagreb, 31. prosinca 1900. – Zagreb, 8. listopada 1957.) bila je hrvatska učiteljica, književnica, katolička aktivistica i utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja.
Posebno se istaknula u radu s mladima kroz orlovski i križarski pokret te u promicanju laičkog apostolata u Crkvi. Za svoj je rad 1942. primila crkveno odličje Pro Ecclesia et Pontifice. Nakon dolaska komunističke vlasti bila je izložena progonima te je 1947. uhićena i osuđena na pet godina zatvora, gdje je nastala njezina poznata duhovna ostavština Godine teške i bolne. Umrla je 1957. u Zagrebu, a Crkva je danas časti kao službenicu Božju.