Milivoj Slaviček (Čakovec, 24. X. 1929. – Zagreb, 6. XI. 2012.), hrvatski pjesnik.
Diplomirao je jugoslavistiku 1954. u Zagrebu; poslijediplomski je boravio u Poljskoj. Radio je kao knjižničar, profesor i slobodni umjetnik; bio je tajnik i predsjednik Društva hrvatskih književnika te veleposlanik u Poljskoj (1992–93). Pripadnik naraštaja oko časopisa Krugovi, prvu zbirku Zaustavljena pregršt objavio je 1954.
U nizu zbirki (Daleka pokrajina, Modro veče, Noćni autobus, Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme, Purpurna pepeljara, Nastanjen uvijek i dr.) razvio je poetiku utemeljenu na svakodnevnom urbanom iskustvu, kolokvijalnom jeziku i razrađenom ritmu. Antimetafizički i antimetaforički usmjeren, s anegdotom, asocijativnošću i ironijom, kontrapunktira intimnost i sentimentalnost te upozorava na nepotpunost životnog i pjesničkog iskustva. Prevodio je sa slovenskoga, slovačkog i poljskoga.