Ishodište ove studije bila je trajno nazočna nedoumica bibličara s obzirom na središte Pavlove teološke misli i njezinu strukturu što ju je H. Conzelmann formulirao u obliku pitanja: “Je li on teolog opravdanja, helenistički mističar, apokaliptičan pneumatičar ili u nekom općenitom smislu učitelj Mudrosti?” Iz navedenog djela može se zaključiti da njegova teologija nije prvotno određena helenističkom mistikom, ni židovskom apokaliptikom, kao ni židovsko-helenističkom Mudrošću – kolikogod ti elementi bili nazočni u njegovim pismima – već je ona bitno određena događajem koji je iz temelja izmijenio njegov život, a to je susret s uskrslim i proslavljenim Gospodinom što je Pavao od samog početka shvatio kao čin eshatološke objave i kao početak novog stvorenja u čemu je Bog njemu namijenio posebnu ulogu.