Kršćani ne ispovijedaju samo da je Isus pravi Bog nego također da je i pravi čovjek. Jedno se ne može navoditi protiv drugoga. Još su crkveni oci uvidjeli da Isus ne objavljuje samo tko je pravi Bog nego i tko je pravi čovjek. Ta temeljna ispovijest kršćanstva uvijek je bila razorna. Ona je danas izložena sumnji da su svi kristološki ukrasi kojima Crkva časti Sina Božjega prijevara, čija je žrtva čovjek Isus iz Nazareta. No, koja slika čovjeka, koja slika Boga tada treba vrijediti? Može li onaj tko niječe Isusovo božansko sinovstvo još uvijek držati mogućim da se Bog beskonačno približava čovjeku i da je doista prisutan u čovjeku Isusu iz Nazareta? Može li se o čovjeku zamišljati nešto veće od toga da je gledajući Isusa i vjerujući u nj Bog postao čovjekom? Ispovijest o pravom čovještvu Božjega Sina kamen je kušnje, poticaj, srž vjere, isto koliko i ispovijest o pravom božanstvu čovjeka Isusa iz Nazareta. S tim i sličnim pitanjima pozabavio se autor u ovoj knjizi koja će osvijetliti mnoga važna kristološka i egzegetska pitanja s kojima se kršćani i danas susreću.