Ovom je knjigom autor želio načiniti nužne pretpostavke za čitanje sinoptičkih evanđelja. To uključuje samo evanđelje koje je pred čitateljem kao pisano djelo. Evanđelja govore o Isusu, odnosno o njegovim navještajima i djelima te posebnom odnosu prema Bogu. Upravo taj posljednji segment daje evanđeljima patetički karakter pisanja povijesti i svrstava ih u niz koji je započeo pisanjem Tore, Proroka i ostalih spisa. Tako da spisi, koji održavaju odnos prema Bogu i nadnaravnom, dobivaju na svetosti i jedinstvenosti. Zapravo neprestance je u središtu zanimanja Božji zahvat u povijest po Isusu. Isus nam to otkriva govoreći o kraljevstvu Božjem i čineći čuda. Njegovu smrt koja je držana sramotnom, Bog je okrenuo u život dokazujući tko je pravi Gospodar (kyrios) života, ističe autor u “Uvodu” knjige. Prof. dr. Nikola Hohnjec, recenzent, smatra da su pravi kriteriji za pitanje o Isusu njegove riječi i djela, zajedništvo s Bogom Ocem i njegovo poslanje kao Mesije i Sina čovječjega. Povijesna situacija skriva se u biblijskim tekstovima, knjizi. Tu se polazi od izvornog događaja, slijede prijenos i značenje izvornog događaja. “Apostoli su prenijeli izvještaje o Isusovim riječima i djelima s onim punijim razumijevanjem koje su imali rasvijetljeni iskustvom uskrsnuća i svjetlom Duha Istine. Oni koji su prije Isusa slušali i gledali, ali nisu potpuno razumjeli, nakon uskrsnuća vidjeli su Isusove riječi i djela u punom značenju”, ističe u recenziji prof. dr. Marijan Vugdelija.