U povijesti duhovnosti, između ostalih, postoje i dvije struje od kojih jednu nazivamo duhovnost odozgo, a drugu duhovnost odozdo. Duhovnost odozdo znači da nam Bog ne govori samo u Bibliji i u Crkvi, nego upravo po nama samima, po našim mislima i osjećajima, po našem tijelu. Duhovnost odozdo prakticirala se prvenstveno u monaštvu. Stari su monasi počinjali uvijek od samospoznaje i od spoznaje svojih vlastitih strasti da bi spoznali pravog Boga i da bi ga mogli susresti.