Pisati o teškim temama kao što je gubitak najdražih osoba, katastrofe ili nesreće nije nešto čime se ljudi pisci vole baviti. Ipak, poznati austrijski pisac knjiga duhovne tematike – Josef Dirnbeck – htio je pisati baš o tim temama i to na temelju stvarnih događaja. Još ranih osamdesetih on je o tome, zajedno s nešto starijim kolegom Martinom Gutlom, počeo pisati potaknut iznenadnom smrti mlade majke, uzorne vjernice i vrlo aktivne članice župne zajednice. To je pisanje bilo lišeno svih pobožnih klišeja, svake pa i najmanje patetike i htjelo je biti blizina u boli, propinjanju i pitanjima. U ovoj knjizi autor polazi o stvarne činjenice žalovanja. Žalovati znači pomiriti se s gubitkom ljubljene osobe. Toga elementarnog iskustva nitko ne biva pošteđen – pa ni ljudi koji vjeruju nemaju neku ‘prednost u startu’. Prisiljeni su na posve nov način pitati se o Bogu koji dopušta bol. Pisac u ovoj knjizi pokazuje putove kroz žalovanje. Dobrim jezičnim osjećajem, obazrivim pristupom i taktom kao i primjerima iz književnosti i Biblije tu ozbiljnu temu i nezaobilaznu zbilju čini manje turobnom.