Poznati i plodni duhovni pisac ovom knjigom dotiče se teme kojoj je i sam svjedok. Naime, autor, i sam „mlađi starac“, hrabri svoje čitateljice i čitatelje da se svjesno suoče s vlastitim starenjem. Ova faza, duhovno oblikovana, može postati vremenom sazrijevanja i rasta te životu može dati novu dubinu. „Čovjek stari sam od sebe. No hoće li njegovo starenje uspjeti ovisi o njemu samome. Veliko je umijeće starjeti na dobar način“, kaže on. U ovoj knjizi taj zauzeti benediktinac, koji je osim što piše i nastupa na brojnim skupovima i aktualni ekonom u opatiji Münsterschwarzach, uživljeno govori o izazovima starenja – o prihvaćanju, ostavljanju, pomirenju – i upućuje na priliku koja se nalazi u starenju: onaj tko nauči prihvatiti granice koje sada osjeća, može steći i posve nove krjeposti poput zahvalnosti ili strpljivosti, krotkosti ili opuštenosti. Onaj tko uvježba ostavljanje, biva obdaren na nov način.