Hrvatskoj i svjetskoj javnosti sve do 1976. godine bilo je nepoznato porijeklo i značenje dvaju beneventanskih rukopisa, koji su predmet ove monografije. Njih je autor znanstveno obradio i identificirao kao Časoslov opatice Čike, prve opatice obnovljenoga Samostana sv. Marije u Zadru, i kao Časoslov opatice Većenege, njezine kćeri i nasljednice na čelu Samostana. Rad koji je objavljen je doktorska disertacija, obranjena 1976. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ona je rezultat višegodišnjeg istraživanja, a prethodili su joj brojni radovi kojima je autor s paleografskog, muzikološkog, liturgijskog i tekstualnoga gledišta obradio ta dva rukopisa nastala u razdoblju od 1060. do 1090. godine. Ova studija, temeljena na interdisciplinarnom pristupu tom povijesnom izvoru — liturgijskoj zbirci za privatnu upotrebu — pravi je priručnik za proučavanje sličnih tekstova koji su odigrali značajnu ulogu u razvoju srednjovjekovne kulture.