Knjiga donosi rezultate teorijskoga istraživanja o vrednoti crkvenoga zajedništva općenito i redovničkoga zajedništva posebno, a onda i rezultate kvalitativnoga empirijskog istraživanja provedenog s pomoću metode fokus grupe i metode osobnoga intervjua. „Ova knjiga nije samo na svoj način originalno osvježenje i obogaćenja naše hrvatske teološko-moralne literature nego je još prije toga možemo smatrati istinskim poticajem i nadahnućem za daljnja teorijska produbljivanja redovničkoga zajedništva, s jedne strane, te za poduzimanje odvažnih i od svih očekivanih koraka na planu neodgodive obnove redovničkoga zajedništva u svjetlu communio ekleziologije Drugoga vatikanskog sabora, postkoncilskoga crkvenog naučavanja o redovništvu i zajedništvu, te brojnih i raznovrsnih pothvata i nastojanja hrvatskih redovnica i redovnika, s druge strane“, piše o knjizi Tonči Matulić. Gordan Črpić ističe raritetnost ovakvih istraživanja i kaže da ova knjiga „potvrđuje da je redovničko zajedništvo, kako je i teoretski naznačeno, bitna odrednica redovničkoga života“ te da „daje uvid u provođenje slobodnog vremena redovnica i redovnika, njihovo korištenje suvremenih medija, međuljudske odnose u zajednicama, askezu i problem osamljenosti“.