Utjeha filozofije zasigurno je bilo najčitanije filozofijsko djelo kroz cijeli srednji vijek sve do 17. stoljeća. Zarana su bili sačinjeni njegovi prijevodi na staroengleski i starofrancuski te kasnije na sve druge moderne jezike europskih naroda. Djelo diše duhom sinteze platonskih, aristotelskih, stoičkih i neoplatonskih elemenata, duboko promišljenih i vješto sintetiziranih, i to pod vidikom filozofije ne samo kao „učene discipline” – u čemu je Boetije bio pravi virtuoz kako to pokazuju ostala njegova djela – nego i filozofije kao „umijeća življenja” i „umijeća umiranja”, što nije nevažno kad se ima u vidu autorova neposredna suočenost sa smrću. Samo se djelo sastoji od pet knjiga koje ukupno sadržavaju trideset i osam poglavlja, napisanih u kombinaciji stiha i proze. Boetije Utjehu filozofije piše u zatvoru, nepravedno osuđen, očekujući izvršenje smrtne kazne. Djelo u stvari prikazuje kako izgleda jedan filozofijskim uvidima proživljen i oblikovan život. Kroz dijalog s „Muzom filozofije“ autor iznalazi odgovore na sva bitna „egzistencijalna“ pitanja, a pritom se prokazuju lažne alternative (poput pjesničkih muza).