Autor se već duži niz godina bavi „etiketama“, dotično onim pojmom koji označava negativni i neargumentirani sud, o čemu piše u Kršćanskoj obiteljskoj reviji “Kana”: „Najveća je predrasuda kad misliš da nemaš predrasuda. Najmanje predrasuda imaju oni koji znaju da imaju predrasuda, računaju s tim i čitavoga života nastoje da, upoznavajući druge ljude, smanje svoje predrasude na minimum. Nažalost, to nije sasvim moguće pa nas povijest uči da su predrasude imali svi, čak i najmudriji filozofi, i najlucidniji kritičari društva. Paradoksalno, manje predrasuda od njih imaju samo oni sveti, naivni, čista srca, koji baš i nisu mnogo ‘informirani’, pa samim tim imaju i manje predrasuda, dakle, oni dobrodušni i sveti, koji čovjeku pristupaju bez preduvjerenja, jer su ionako sve odbacili od sebe. No, ovo nije priča o tome kako predrasude unaprijed izbjeći, nego kako ih naučiti i upoznati, te, post festum, smanjiti“, piše autor u uvodu.

Josip Sanko Rabar diplomirao je filozofiju i sociologiju, pjesnik je, prozaist, esejist, kritičar, scenarist i publicist.