U ovom dokumentu izjavljuje se kako se čini da tradicionalno viđenje limba – kao mjesta gdje nekrštena djeca provode vječnost bez zajedništva s Bogom – odražava nepotrebno restriktivan pogled na spasenje. Crkva nastavlja učiti da je, zbog istočnoga grijeha, krštenje redoviti način spasenja svih ljudi te poziva roditelje da krste djecu. Ipak, kaže se kako danas postoji veća teološka svijest da je Bog milosrdan i da želi da se sva ljudska bića spase. Milost ima prednost pred grijehom, a isključivanje nevine djece iz raja čini se da ne odražava Kristovu naročitu ljubav prema malenima.