Ova knjiga je drugi zbornik autorovih radova o franjevcima u Slavoniji. Njezina osobita vrijednost su prilozi koji opravdavaju autorovo često naglašavanje da su upravo franjevačka učilišta bila mjesta gdje su njihovi nastavnici brzo spoznavali da im je zadaća ne samo zadano učiteljsko djelovanje već i prosvjetno i kulturno djelovanje za dobro vjerničkoga puka, i to u duhu katoličke obnove poslije Tridentskog sabora. Tzv. osječki kulturni krug naslanja se na filozofska učilišta rasuta po slavonskim i srijemskim samostanima, o kojima je riječ u ovoj knjizi, a tzv. budimskome krugu bila su upravljena učilišta filozofije u Baranji i Bačkoj. Pripadnici tih krugova pisali su filozofske i teološke školske priručnike koji su najvećim dijelom ostali u rukopisu, a autor ih je prvi sustavno pribilježio i bibliografski obradio.