U ovoj apostolskoj pobudnici prevladava pozitivna intonacija i upotrijebljen je poticajni govor. Uvažen je ostvareni napredak i postignuti rezultati na području dubljeg poznavanja i plodnijeg naviještanja Riječi Božje, i izrečena je zahvalnost onima koji su tomu doprinijeli (br. 31). Dokument donosi svojevrsno proširenje teološke perspektive u razmišljanju o Riječi Božjoj; zagovara integralnu primjenu hermeneutičkih načela Drugoga vatikanskog koncila (br. 34); naglašava središnju važnost liturgije za Riječ Božju (br. 52-71) zato što je u liturgiji Riječ Božja neprestano naviještana i djelotvorna snagom Duha Svetoga; pozitivno obrazlaže potrebu naviještanja i svjedočenja Riječi Božje u svijetu (br. 90-116), a kada govori o Riječi Božjoj i međureligijskom dijalogu (br. 117-120) u kontekstu suvremene globalizacije i zbližavanja naroda, kultura i religija, dokument stavlja u prvi plan etičke vrjednote koje su zajedničke velikim religioznim tradicijama (npr. poštivanje života, braka i obitelji, osjećaj za transcendenciju Boga), poziva na zajedničko promicanje mira i razumijevanja među narodima, na izgradnju civiliziranog suživota, na stvarno zalaganje za poštivanje temeljnih prava i sloboda svake osobe, uključujući i pravo na slobodu javnog i privatnog ispovijedanja vlastite religije. Ukratko, po teološkoj perspektivi, po hermeneutičkim smjernicama, po liturgijskim uputama i po otvorenosti za nove informacijske i globalizacijske izazove i mogućnosti evangelizacije, postsinodalna pobudnica Verbum Domini zacijelo je snažan poticaj i trajni putokaz Božjemu narodu za obnovljeno slušanje i življenje, slavljenje i proučavanje, naviještanje i svjedočenje Riječi Božje na početku novog desetljeća u trećem tisućljeću poslije Krista.

Usp. i vidi članak: Ante Popović, “Verbum Domini – Riječ Gospodnja. Prikaz postsinodalne pobudnice pape Benedikta XVI.”, u: Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 397-422