U knjizi se govori o ljudskim pravima u kontekstu Božjega dara ljudskim bićima zbog čega su nepromjenjiva i sveopća i nisu dar ljudske dobrote ili uviđavnosti. Ostvarenje ljudskih prava predstavlja pobjedu pravde i jednakosti među svim ljudima, a autor ih prikazuje u povijesnome pregledu kako na Zapadu tako i u nas, posebice se osvrćući na istančan osjećaj nekih naših, osobito primorskih, gradova za poštivanje ljudskih prava. U teološkome osvrtu riječ je prije svega o ljudskim pravima kako ih prikazuje Biblija i učiteljstvo Katoličke Crkve. U tom pogledu autor nas upoznaje s brojnim dokumentima Crkve, osobito nakon Ivana XXIII., II. vatikanskog sabora, Pavla VI. i Ivana Pavla II. u kojima se službena Crkva zauzima za proučavanje i promicanje ljudskih prava.