Nikolaj O. Losskij (1870.-1965.) vjerojatno je uz Nikolaja Berdjajeva najjače obilježio 20. stoljeće u ruskoj filozofiji. U svojim razmišljanjima najdublje je zašao u zapadnu filozofsku tradiciju, koju je izvrsno poznavao, promišljao i izrazio na vlastiti način. Velike filozofske teme, kao pitanje spoznaje, kozmosa, etike, pristupa spoznavanju Boga, imaju ovdje svojevrsnu boju i draž te u svojim pokušajima rješenja ponešto odstupaju od poznate zapadne filozofske tradicije. Prva filozofija u Rusiji nije bila akademska, tj. nije se razvijala u sklopu katedri i sveučilišta, nego je donekle njegovana u crkvenim akademijama, a osobito u kružocima zainteresiranih intelektualaca. Radikalna je tendencija ruske religijske filozofije da se kreće u nadznanstvenoj intuitivnoj koncepciji svijeta, koja je u uskom odnosu s religioznom mistikom. Načelno, izvore te mističke i filozofske religioznosti možemo pronaći u utjecaju crkvenih otaca (Grgur Nisenski i dr.) i platoničara, zatim pravoslavna, osobito pashalna liturgija, razvoj monaštva (starci) i pustinjačkog života. Dakako, misticizam je bio i crkvenog podrijetla i poučavao se na duhovnim akademijama. Ovom se knjigom prvi put u našoj stručnoj čitateljskoj javnosti predstavlja ruski filozof kršćanske usmjerenosti Nikolaj Onufrijevič Losskij. Ovo je djelo napisao u svojim zrelijim godinama, a pomoći će čitateljima, pogotovo onima koji su upućeni u zapadnu filozofsku tradiciju, da prošire filozofski obzor i na tu stranu na kojoj vlada ponešto drukčiji filozofski svjetonazor.