Učiti živjeti zajedno jedan je od četiriju stupova cjeloživotnog učenja koje navodi preporuka UNESCO-a Međunarodne komisije za razvoj obrazovanja u 21. stoljeću. Učenje suživota s drugima usko je povezano s ostalim sastavnicama obrazovanja: promicanjem razvoja osobe, stjecanjem znanja te osposobljavanjem za zanimanje i preuzimanje odgovornosti u svijetu rada. Knjiga Učiti živjeti zajedno polazi od aktualnih zahtjeva za intenziviranjem socijalnog učenja i propituje različita značenja i očekivanja koja se pridaju pojmu socijalnog učenja i socijalne kompetencije te s njima semantički srodnih konstrukata socijalno-emocionalnog učenja, empatije, socijalne odgovornosti i socijalne osjetljivosti, socijalno-dijakonijskog učenja, učenja za jedan svijet. Istraživačka perspektiva je prvenstveno pedagoška, a izvorna motivacija je teološka.

Polazište relgiijskopedagoškog i teološkog govora je uvjerenje da su vjerske zajednice pozvane iznijeti na vidjelo humanizirajući potencijal religija koji je u stanju dati posebnu snagu socijalnom i moralnom odgoju i učenju. Riječ je o religioznom odgoju i obrazovanju koje afirmirajući osobe istodobno promiče religijama inherentne vrednote zajedništva i uključenosti.

Autorica je profesorica na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike te predstojnica Katehetskog instituta. Redovita je članica Europske akademije znanosti i umjetnosti, Međunarodne akademije praktičke teologije, Europskog foruma za školski vjeronauk i Europskog društva znanosti Hrvatske.