Ova je knjiga povijesno-filološko-liturgijska studija. Kako bi se što bolje mogla razumjeti važnost i svojevrsnost hrvatskog lekcionara, smješta ga se u okvir nastanka i razvoja lekcionara i liturgijskog jezika u Zapadnoj Crkvi uopće te u okvir jedanaest stoljeća, jedino u Hrvatskoj, neprekinutog staroslavenskog bogoslužja. Prati tako dugi proces u kojem je hrvatski lekcionar snažno uvjetovao i uporno pratio hrvatsku pismenost te religioznu i narodnu uljudbu i samostojnost dok nije napokon, odlučno, utjecao na ponovnu uspostavu narodnog jezika u bogoslužju cijele Zapadne Crkve na Drugom vatikanskom saboru.