Kapela sv. Stjepana Prvomučenika u Zagrebu najznačajniji je spomenik zidnog slikarstva iz XIV. stoljeća u Hrvatskoj. Da je tako, ponajprije je to zasluga konzervatorice i povjesničarke umjetnosti dr. Ane Deanović. Ljepotu i izražajnost zidnih slika spomenute kapele tražilo je izuzetnu senzibilnost istraživača koji će ih razotkriti. To se i dogodilo godine 1949. kada se dr. Ana Deanović prihvatila tog zahtjevnog posla. Ona je prišla tom složenom zadatku toliko temeljito da nije poduzela samo arheološka istraživanja temelja kapele, već i njezina zagonetnog odnosa s prostorom katedrale. Naime, širina prostora kapele određena je razmakom između dva ranija snažna potpornjaka, razmakom koji ponavlja raspon odgovarajućeg (nasuprotnog) svodnog polja od nje znatno odmaknutog svetišta katedrale. No društvene okolnosti u kojima je obavljala ta istraživanja nisu bile sklone tako temeljitim zahvatima.

Napetosti, zapravo otvoreno neprijateljstvo tadašnje državne vlasti i Katoličke Crkve uzrokovalo je da su ti istražni radovi svedeni na najmanju mjeru i brzo obustavljeni bez zadovoljavajućeg odgovora. No taj problem nametnuo je Ani Deanović još jednu znanstvenu temu koju će obrađivati do kraja života. To je povijest zasnivanja, oblikovanja i rasta zagrebačke katedrale i biskupskog sklopa. Ona će objaviti više studija svoga viđenja, tog na mnogim mjestima zamršenog i nejasnog povijesnog tijeka, a rezultat svih tih istraživanja bit će jedna izuzetna i nezaobilazna knjiga: Zagrebačka katedrala, objavljena 1988. godine.