Komentar pet malih proroka koji postavlja goruće biblijsko pitanje: odnos Izraela prema „drugima“ – poganskim narodima i strancima. Autorica ne nudi suhoparna povijesna objašnjenja, nego razotkriva napetost između nacionalne isključivosti i univerzalne Božje ljubavi. Nahum i Obadija glasovi su ugnjetavanih: gnjev protiv Asirije i Edoma te Božja kazna nad imperijalnim nasiljem. Sefanija i Habakuk okreću zrcalo prema samom Izraelu – unutarnja korupcija, patnja pravednika i pitanje Božje šutnje. Knjiga o Joni djeluje kao kritički korektiv: satirična priča o bjeguncu razbija vjerski nacionalizam i pokazuje da je Bogu stalo i do neprijateljskih Ninivljana. Povijesno-kritičkom metodom svakog proroka smješta u njegov politički kontekst, a tekstove čita i „odozdo“ – iz perspektive žrtava, siromaha i žena. Središnja poruka jest Bog koji nadilazi nacionalne i vjerske granice. Knjiga je više nego aktualna u vremenu podjela i straha od stranoga.