Pierre Teilhard de Chardin bio je jedan od najbriljatnijih znanstvenika i umova Crkve koji je cijeli svoj zreli vijek posvetio popuštanju napetosti i pomirenju znanosti i vjere. Službena ga je Crkva dugo sumnjičila da brani panteizam. Njegovo ogromno djelo ima više desetaka svezaka. Bio je teolog, metafizičar, znanstvenik prirodoslovac, fenomenolog, evolucionist i pjesnik. Uza sve bio je kršćanski humanist i mistik koji se nije plašio ni buntovnih misli. Aristokratskog je podrijetla i držanja, postao je isusovac, neumorni putnik i istraživač, profesor je fizike u Kairu, u Engleskoj se posvećuje geologiji i paleontologiji, istražuje u Kini, Etiopiji i Somaliji, predaje u Parizu. Umro je 1955. godine u New Yorku na sam Uskrs. U ovim Spisima iz doba rata sabrano je dvadeset eseja koje je o. Theilhard većinom napisao po povratku iz rovova Prvoga svjetskog rata gdje je služio kao desetnik bolničar. Eseji predstavljaju fragmente jedne misli u nastajanju. Zanosna, ali dosljedna promišljanja o panteističkoj viziji, o problemu jednoga i mnogostrukoga, o odnosima Boga i svijeta, o kršćanstvu, ne plaše se izazvati šok. Smiona su tona koji treperi od ‘proročke nestrpljivosti’. Teilhard izlaže svoja ‘vatrena gledišta’ koja otvaraju put u njegovu teologiju i njegovu metafiziku.