Biskupska konferencija Jugoslavije stvorena je u studenome 1918. godine, ubrzo nakon nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao skupština katoličkih biskupa na području nove države. Obuhvaćala je sve katoličke biskupije u Kraljevini Jugoslaviji, a kasnije i u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Djelovala je kao zajedničko tijelo episkopata za pastoralna i crkvena pitanja na razini države.
Prestala je postojati 1993. godine, nakon raspada Jugoslavije. Tada su iz nje nastale nacionalne biskupske konferencije, među njima Hrvatska biskupska konferencija (utemeljena 15. svibnja 1993. dekretom pape Ivana Pavla II.), Slovenska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine.