Marko Japundžić rođen je 10. veljače 1914. u Drenovcima. Hrvatski filolog i teolog, franjevac trećoredac.
Gimnaziju je završio u Krku 1932., bogoslovni fakultet u Zagrebu 1940., kada je i zaređen. Službovao je u Salima, Kotarima i Šestinama, a od 1951. boravio u Rimu.
Doktorirao je 1955. na Papinskom istočnom institutu tezom o Matiji Karamana. Bio je arhivar Generalne kurije trećoredaca, urednik liturgijskoga kalendara i suradnik hrvatske sekcije Radio-Vatikana te član pripravnoga povjerenstva za istočne crkve na Drugom vatikanskom koncilu.
Vratio se 1980. i živio u samostanu u Odri. Glavna djela: Tragom hrvatskoga glagolizma (1995.) i Hrvatska glagoljica (1998.). Umro je 6. veljače 2000. u Zagrebu.