Giovanni Battista Montini, kasniji papa Pavao VI., rođen je 1897. godine u Concesiu kraj Brescie u Italiji.
Zaređen je za svećenika 1920. godine, nakon čega je nastavio studij u Rimu te obavljao diplomatske poslove Svete Stolice. Godine 1937. imenovan je zamjenikom državnog tajnika. Tijekom Drugoga svjetskog rata intenzivno se posvetio traženju nestalih osoba i pružanju pomoći progonjenima i izbjeglicama.
Godine 1952. postao je pro-segretario di Stato (zamjenik državnog tajnika), a 1955. imenovan je milanskim nadbiskupom. U milanskoj biskupiji posebno se brinuo za one koji su se udaljili od Crkve te za marginalizirane i siromašne. Godine 1958. papa Ivan XXIII. imenovao ga je kardinalom.
Za papu je izabran 21. lipnja 1963. godine te uzeo ime Pavao VI. Nakon smrti Ivana XXIII. nastavio je i uspješno zaključio Drugi vatikanski koncil. Kao papa vodio je Crkvu prema otvorenom dijalogu sa suvremenim svijetom, a istodobno je očuvao njezino jedinstvo u burnom pokoncilskom razdoblju. Objavio je sedam enciklika i više apostolskih pobudnica.
Cijeli svoj život posvetio je naviještanju evanđelja, svjedočeći duboku ljubav prema Gospodinu i Crkvi. Umro je 6. kolovoza 1978. godine u Castel Gandolfu, nakon 15 godina papinske službe.
Blaženim ga je proglasio papa Franjo 19. listopada 2014. godine, a svetim 2018. godine, nakon što je priznato čudo ozdravljenja nerođenog djeteta po njegovu zagovoru.