Ova je knjižica napisana u vrijeme vrlo jakih i burnih previranja na polju biblijskih istraživanja, odnosno u doba novoga smjera u biblijskom pokretu. Znanstveni pristup Bibliji, pokrenut snažnije i presudno pozivom pape Lava XIII. na uravnoteženje odnosa između znanosti i vjere, i zalaganjem pape sv. Pija X. za svetopisamska pitanja, za nekoliko je desetljeća, napornim studijem i marnim radom, 1930. godine smjelo krenuo u nepovratnom smjeru. Taj je pokret svojim novim usmjerenjem uznemirio mnoge duhove i dugo je godina mnogima koji ga nisu mogli pratiti ni shvatiti izgledao kao prava sablast. Taj je novi smjer ozakonjen enciklikom Pija XII. »Divino Afflante Spiritu« 1943. godine. Ni taj papinski dokument nije sasvim smirio duhove, on je u mnogih samo stišao javne i glasne istupe protiv biblijskih novina. Po smrti Pija XII., a neposredno prije Drugoga vatikanskog sabora i u njegovim počecima, bura protesta protiv novih ideja razmahala se svom žestinom i naišla na odobravanje i podršku mnogih saborskih otaca.