Autor opisuje i potiče na put do svakodnevne mistike, do sposobnosti svakog čovjeka da u svojem životu nađe mir – ono što nas potiče na najplodnije stvaranje i ispunja nas snagom. U samoći možemo polagano razotkriti opsjenu vlastite sebičnosti i u svojem središtu otkrivamo da nismo ono što možemo zadobiti nego ono što nam je dano. U samoći čujemo glas onoga koji nam je govorio prije nego smo mogli izreći ijednu riječ; koji nas je iscijelio prije nego smo mogli ikome pomoći; koji nas je oslobodio davno prije nego smo mogli osloboditi druge i koji nas je ljubio mnogo prije nego smo mi ikome mogli pružiti ljubav. U toj samoći otkivamo da je važnije biti nego imati i da mi vrijedimo više od ishoda svojih nastojanja.