Može li jedan katolički svećenik napisati knjigu o duhovnom životu za ljude koji su odavno prestali ići u crkvu, ili koji čak nisu kršćani, ali svi imaju jednu osobinu: osjećaju bol zbog izazova kojima ih život podvrgava; doživljavaju tugu, osamljenost, ali nemaju vjeru u izričito kršćanske ili biblijske riječi utjehe i blizine; ljudi koji također traže duhovne izvore snage i smisla u svojim životima, ali putovi su im daleko od propovjedaonica i raznih religijskih utočišta? Može li on to učiniti ne odričući se vlastite duhovne dubine i nasljeđa? Knjiga koja je pred nama upravo je takav jedan pokušaj poznatog autora mnogih knjiga s područja kršćanske osobne duhovnosti. Ipak, u želji progovoriti sekulariziranim ljudima, puno je dublje dotaknuo srca vjernika.