Maurice Blondel (1861.-1949.) jedan je od onih mislilaca koje je teško bilo gdje svrstati: nije bio prepoznat kao filozof od onih koji su držali da se filozofija ne treba obazirati na vjeru, a i teolozi njegova vremena gledali su ga sa sumnjom jer je bio odveć udaljen od njihove tankoćutnosti i njihove metode. Ipak se postavio kao plodan duh, prije svega za teologiju, koja u ovim posljednjim desetljećima, zahvaljujući njemu, otkriva izvornu apologetiku: pokazati kršćansku vjeru kao rezultat upisan u razvoju mišljenja koja želi dosljedno i sposobno ispitati život i snagu koja ga hrabri i vodi. Vjernik koji na sebe preuzima rizik promišljanja definiran je. S polustoljetnim vremenskim odmakom od njegove smrti, u kulturnim okolnostima za koje se čini da iznova rastavljaju vjeru i misao, Blondel se ponovno predlaže kao izazov vjernicima i drugima koji žele istraživati, počevši od života, ukoliko sâm taj život ima smisla.