Ova knjiga nastala je iz bilježaka o hrvatskoj književnosti i njezinim stvaraocima, a autoru Josipu Mihojeviću bio je to veliki izazov. “Prvotna misao koja mi se nametnula bila je da prikupim i iznesem cjelokupnu liriku o Bogorodici stvorenu u hrvatskoj književnosti od prvih početaka do danas. Kako je misao sazrijevala, a sabiranje dobivalo određenije oblike, sve se više nametalo pitanje je li moguće istim mjerilima pristupiti ranijem i novijem pjesništvu”, piše u Uvodu djela Mihojević koji se ipak odlučio sabrati liriku o Bogorodici od 13. do kraja 19. stoljeća. Pregled starije hrvatske književnosti ili njezinoga dijela iziskuje da se ne ispušta iz vida ni ono što je istodobno stvoreno u jezičnom mediju kojim su se hrvatski pisci, uz svoj materinji jezik, služili dugi niz stoljeća, latinskom. Začuđujuća pojava mnoštva i vrijednosti djela hrvatskog latinizma odavna je svratila na sebe pozornost. U hrvatskom latinitetu stvoreno je mnogo poezije, a u njoj ima podosta stihova o Djevici Mariji. Knjiga sabire brojne stihove posvećene Bogorodici, Djevici Mariji, i to iz pera poznatih i manje poznatih pjesnika, od Marka Marulića, Šiška Menčetića, Đore Držića, Nikole Nalješkovića, Junija Palmotića, Bartola Kašića, Antuna Kanižlića, Anice Bošković, Đure Ferića, Pavla Štoosa, Ignjata Đurđevića, Augusta Harambašića do nepoznatih pjesnika koji su Djevicu opjevavali kroz stoljeća. Ovo vrijedno djelo sadržava i uvodne napomene ispred pjesama, koje daju osnovne podatke o pjesniku, njegovu književnom radu i vremenu u kojem je živio. Ako pak čitatelj želi doznati više, može posegnuti i za nekim djelom navedenom u dodatnoj literaturi. Iza svakog odjeljka naznačen je i izvor otkuda su pjesme uzete, a neobične riječi objašnjene su u Rječniku na kraju djela.