Francoisa Mauriaca, dobitnika Nobelove nagrade za književnost te drugih vrijednih priznanja, smatraju jednim od najvećih katoličkih pisaca 20 stoljeća. Taj epitet dobio je koliko zbog javnog zastupanja katoličkih stavova u nekim pitanjima svojega vremena, još i više zbog svojih pisanih djela u kojima često kao glavna nutarnja sila živo pulsira pitanje ljudske savjesti i, općenitije, pitanje ljudske moralnosti u sučeljenju s učenjima Katoličke Crkve. Roman Zmijsko leglo jest kronika jedne obitelji ih Bordeauxa. Na prvome katu svoje kuće, u prozračnoj i svijetloj sobi, pripovijeda ju jedan starac na samrti. Nestrpljivo iščekuje smrt, jer za njega je ona jedna vrsta osvete. Pišući oproštajno, te ujedno oporučno pismo svojoj supruzi s kojom je proživio četrdeset godina u braku bez ljubavi i bez blizine, izlijeva konačno iz svog srca, ‘zmijskoga legla natopljenog njihovim otrovom’, tisuće prešućenih emocija, tajni, ljubavi i mržnja, koje kao da otkrivaju daleko bogatiju i suosjećajniju, ali svakako napaćeniju dušu od one kakvu su mu pripisivali tijekom života.