Ova IV. uputa za pravilnu primjenu načela liturgijske Konstitucije o svetom bogoslužju Drugoga vatikanskog koncila “Sacrosanctum Concilium” (SC) pretpostavlja ono što je rečeno u prethodne tri upute i donosi neke novine. Prva uputa, Inter Oecumenici (od 26. rujna 1964.) donijela je početna usmjerenja liturgijske obnove Drugoga vatikanskog koncila, a kako je liturgijska Konstitucija bio prvi dokument toga sabora, tu su trasirane glavne smjernice cjelokupne obnove Crkve prema uputama istog Koncila. Tri godine poslije prve upute, a to je izraženo i u početnim riječima: Tres abhinc annos (od 4. svibnja 1967.), došla je ova druga uputa koja je postavila načela za primjenu Misala i Časoslova obnovljenih prema smjernicama Drugoga vatikanskog koncila. U istom vremenskom intervalu, nakon druge upute pojavila se i treća: Liturgicae instaurationis (od 5. rujna 1970.). Ta je uputa obilježena trenutkom uvođenja Misala pape Pavla VI. i tadašnjim kulturološkim stanjem kršćanskog svijeta koji je bio pod jakim utjecajem desakralizacije. Upravo je ta uputa naglasila važnost br. 40 SC koji govori o potrebi prilagodbe kršćanske liturgije duhu i posebnostima pojedinih naroda. Trideset godina nakon proglašenja Konstitucije SC sazrelo je vrijeme da se o tome progovori dublje, preciznije i znanstveno potkovanije, a radi se o prilagođavanju liturgije narodnom duhu i predajama čemu je Konstitucija SC u br. 37-40 postavila temelje i zacrtala usmjerenja. Iz tog razloga ova IV. uputa jako naglašava međusobno prožimanje Evanđelja i kulture pojedinih naroda.