Koji je odnos između biblijskih „pripovijesti“ i „povijesti“ kako je danas shvaćamo kao događaja čiju „povijesnost“ možemo utvrditi na temelju pouzdanih dokumenata i svjedočanstava. Problem nije lak jer s jedne strane tradicionalna teologija tvrdi da je Bog Biblije Bog koji „djeluje u povijesti“, za razliku od „poganskih božanstava“ iz izmišljenog svijeta mitova pa bi utvrđivanje povijesne utemeljenosti vjerskih tvrdnji bilo od presudne važnosti za kršćansku teologiju. S druge strane recentna istraživanja ukazuju na to da je sve teže čitati biblijske pripovijesti kao „povijesno-znanstvene“, odnosno kao točne izvještaje minulih događaja. Postavlja se pitanje: Treba li braniti tradicionalno mišljenje i temeljnu „povijesnost“ biblijskih pripovijesti ili pak napustiti zastarjela stajališta i posvetiti se neobuzdanoj kritici „biblijske povijesti“, koja ne bi sadržavala ništa ili gotovo ništa „povijesnog“? Autor se u ovoj knjizi bavi tim i sličnim osjetljivim pitanjima zalažući se za tzv. srednji put. No za taj nam je put potrebna oprema. On ju je na svoj način ponudio u ovoj knjizi koja će biti od velike pomoći posebice studentima teologije.