Autor ove knjige je svećenik, profesor, jedan od triju utemeljitelja Kršćanske sadašnjosti te njezin dugogodišnji direktor – dr. sc. Josip Turčinović – jedan od najvećih suvremenih djelatnika vjerske i crkvene kulture u Hrvatskoj, veliki karizmatik, vizionar, dobročinitelj velikog broja ljudi, čovjek europske kulture i formata, dobročinitelj kršćanskih i drugih naroda istočnog dijela Europe, čovjek-div koji je svojim djelom i primjerom za sobom povlačio mnoge stvaratelje, rođen je 30. rujna 1933. god. u Svetom Petru u Šumi, a preminuo 3. listopada 1990. kod Milosrdnih sestara svetog Križa u Zagrebu. 1966. godine doktorirao je pri Katedri istočnog bogoslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i upravo je ovo djelo njegova doktorska disertacija. Turčinović nas ovdje želi upoznati s djelovanjem Krste Pejkića (1665.-1731.) koji je pisao na hrvatskom jeziku boraveći među pečuškim Hrvatima. Pejkić je bio kanonik u Pečuhu (1715.). U Pečuhu su katolici bili većinom Hrvati. U gradu kao i u južnoj Ugarskoj u to vrijeme počinje rekatolizacija. Iako je Pejkićev pečuški kanonikat trajao kratko – nepune tri godine – ipak je za njega, kao teološkoga pisca, posebno značajan. U tom kratkom periodu tiskao je prve svoje knjige. Prvu od njih, hrvatsko Zrcalo, dao je u tisak svega nekoliko mjeseci pošto je postao kanonikom. Knjižica je tiskana 1716. godine u Veneciji. Samo godinu kasnije, kad već počinje novi rat s Turskom, pojavit će se i druga, opsežnija njegova knjiga Mahometanus (Trnava 1717.). U objema je na naslovnoj stranici istaknuo da je „kanonik pečujski”, Bugarin, Čiprovčanin i apostolski misionar.