Autor je ne samo na našem nego i na širem području jedan od rijetkih koji se teologijom religija bavi sustavno i temeljito više desetljeća. Ova knjiga stoga ni u nas ni oko nas nema puno svojih srodnika. Zbog toga je i dragocjenija. Zamah teologiji religija dao je II. vatikanski koncil, a vjetar u leđa Ivan Pavao II. poznatim međureligijskim skupovima u Asizu. Ono o čemu kod pristupa ovim tekstovima treba voditi računa jest činjenica da su mnoge teologije religija, pa i izričajne kategorije te discipline, u mnogočemu relativno nove unutar katoličke teologije, bez jedne duge, univerzalne i jednoznačne teološke tradicije. To od teologa zahtijeva značajan inovativni napor usmjeren na uporno brušenje pojmova i neposustalo traganje za sve boljim uvidom u način na koji pojedine religijske teme komuniciraju s biblijskom objavom, a posebno s Kristovim događajem. Naime, samo tako je moguće postupno sve bolje očitovati sposobnost vlastitog modela, u našem slučaju trinitarno-kristološkog, da u jednoj zaista dinamičnoj i novim promišljanjima napučenoj teološkoj situaciji uvjerljivo čuva govor o Kristovoj spasenjskoj normativnosti uz istovremeno priznanje autentičnih i izvornih spasenjskih vrijednosti u religijskim tradicijama čovječanstva.