Sveti Dominik predsjeda inkvizicijskom sudu. Naslov je to slike koju je nešto prije 1500. naručio glavni španjolski inkvizitor, Tomás de Torquemada, od kastiljskog slikara Pedra Berruguetea za samostan sv. Tome u Avili. Stratište na kojem nekoliko heretika čeka svoj kraj dok svjetina zajedno s još desetak osoba u počasnoj loži, među kojima su biskup, dominikanci i sv. Dominik, promatraju prizor, tema je ove umjetnine. Zlo koje je ona – izvrsna povijesna slika, nažalost – napravila kao prikaz i spomen na utemeljitelja Reda propovjednika ostaje nesagledivo. Ona je raspoznajni znak predodžbe o ulozi, lažno pripisanoj Dominiku de Guzmánu, preminulom 1221., dvanaest godina prije osnivanja Inkvizicije. Dakle, naslikana je legenda. „Žalosna legenda“, „crna legenda“, koju još i danas nastoje raskrinkati dominikanski povjesničari, a koja im je tim bolnija što su je skovali sami pripadnici Reda propovjednika, u vrijeme dok su stjecali slavu što su bili odabrani da pobijaju krivovjerstvo. Točno je da su bili odabrani, ali tek djelomično, a ova knjiga nastoji to razjasniti.

Autor Michel Roquebert (1928. – 2020.), dobitnik glavne nagrade za povijest Francuske akademije, jedan je od najboljih stručnjaka za povijest katarstva. Kako kaže u predgovoru ove knjige: „Pokušat ću jednostavno opisati svetog Dominika, oslanjajući se potpuno na podatke koje pružaju povijesni izvori, brižno ispitujući koliko je nešto moguće i dokazivo. Opisat ću […] sudbinu čovjeka blistave inteligencije i čudesne volje, u borbi s najtežom duhovnom krizom s kojom se Crkva suočila prije reformacije.“