“D. Bonhoeffer, veliki protestantski propovjednik, teolog, ekumenist i mirotvorni pokretač otpora Hitlerovu pustopašnom nacizmu, našavši se životno ugrožen, otkinut od svoje rodbine i prijatelja, ostavio nam je rukopisnu svjedodžbu svoje misli, teologije, vjere i života. Stiješnjen u četiri zida zarobljeništva, onemogućen u širem kretanju i susretima, suočen sa sobom i svojom sudbom, dao se – u procijepu zemnih uzbuna i zrakoplovnih napada – na tjedno i dnevno pisanje pisama (i prigodničarskih nagovora) svojim roditeljima i svome prijatelju, E. Bethgeu. Shvatljivo je da mu je logoraška teologija ulomčana i nesustavna, ali je to vrednija što je pucala iz vatre života i što mu je svaka misao frcnula ispod nakovnja nemilostive sudbine i čekića njegova duha i srca kojim je obilježio svoje vrijeme. Knjiga je naslovljena prema Bonhofferovu premišljanju o otporu i predanju sudbini (vodstvu providnosti). Čovjek se u svome životu svojim tkalačkim udarcima o brdo usuda odupire i predaje, odbija i povija.” (…)

Iz recenzije Ratka Perića, u: Bogoslovska smotra, Vol. 44, No. 2-3, 1974., str. 432-435