Autor je ovu knjigu namijenio prije svega svećenicima koji katkad imaju poteškoća s propovijedanjem na velike svetkovine i blagdane jer se nađu u procjepu između zahtjeva homiletske vjernosti Božjoj riječi i sadržaja samog blagdana.

Vrlo obazrivo nudi svoje pokušaje „kako bi se eventualno moglo ići u navješćivanju Boga milosrđa, kakav se očitovao u osobi Isusa Krista“ te u tom smislu želi biti „konkretna pomoć svima onima koji se svake nedjelje i svetkovine bore sa sobom i evanđeljem da izađu pred ljude i ponude im zdravu hranu evanđelja kao radosnu vijest utjehe i nade“.

Navodi da je pozornost ove knjige prvenstveno usmjerena na velike Gospodinove svetkovine „o kojima je doista teško propovijedati, jer je navjestitelj uvijek u dvojbi treba li se strogo držati evanđelja ili pokušati misao evanđelja prilagoditi određenoj svetkovini ili, još bolje, događaju, odnosno kako veliki događaj prikazati jednostavno, dostojanstveno, izazovno i poticajno, životno, a opet ne uopćeno, razvodnjeno, apstraktno kao neku ideologijsku poruku“.