Jedan od najznačajnijih kršćanskih filozofa i teologa dvadesetoga stoljeća u ovoj se knjizi (koja je napisana 1940. godine) bavi posljednjim stvarima, a to su smrt, čišćenje nakon smrti, uskrsnuće, sud i vječnost.

Kršćanska eshatologija govori o stvarima koje su vrlo udaljene od novovjekovnoga iskustva. Stoga je autoru stalo do uspostave međuovosnosti nadvremenskoga nauka Objave i suvremene duhovno-intelektualne situacije. Eshatologija je dio cjelovitog kršćanskog nauka o egzistenciji u vremenu (protologija se bavi početkom, a kairologija sadašnjim trenutkom).

“Tko umire, prolazi iskustvo krajnje posljedice grijeha. Podlaže se punoj odgovornosti čovjekovih čina i preuzima na se istinu i sud, ali ne u pukome zdvajanju, već zahvaćen otkupljenjem koje izvodi Božja ljubav. Tako smrt više nije samo mračan užas kao krajnja posljedica grijeha; daleko više, smrt čovjeku omogućava sudioništvo u preobrazbi kojom Božja velikodušnost svršetak čini novim početkom, te smrt postaje prelaskom u novi život.”