Pitanje identiteta autora Markova evanđelja (dalje Mk) spada medu najčešće raspravljana uvodna pitanja. Do pojave povijesno kritičke metode, pitanje autora nije bilo upitno, nego se oslanjalo na navode i svjedočanstva crkvenih otaca. Budući da autor ovoga komentara, M. Limbeck, pitanje autora, mjesta i vremena nastanka smatra riješenim, a svjesni smo da rasprave o ovim pitanjima još uvijek traju, potrebno je, radi cjelovite informacije, osvrnuti se na aktualne rasprave.

Autor navodi: “Mk ne navodi ime autora, a niti govori u prvom licu (kao npr. Lk 1, 3). U traganju za autorom Mk rasprava se uvijek svodi na bilješku koju spominje biskup Papija Hijerapolski. Papijinu bilješku nalazimo fragmentarno kod Euzebija (usp. Povijest crkve III, 39, 15), a ona potječe negdje iz Hadrijanova vremena (117.-138. god. posl. Kr.). Ne smijemo također zanemariti da se i Papija oslanja na Prezbitera Ivana, čije navode prenosi i interpretira. Možemo reći da se ovdje radi o navodima iz »treće« ruke.”

Papija spominje Marka kao autora Mk, i to kao tumača (grč. hermeneutes), odnosno Petrova interpreta. Crkveni su oci kasnije ovoga Marka povezali s Ivanom Markom, čija se biografija u Novom zavjetu može dobro rekonstruirati. Ivan Marko potječe iz Jeruzalema (Dj 12, 12), bio je Barnabin nećak (Kol 4, 10), i neko je vrijeme pratio Barnabu i Pavla na njihovim misionarskim putovanjima (usp. Dj 12, 12.25; 13, 5). Prema Dj 13, 13 Ivan Marko se osamostalio i vratio u Jeruzalem. Između Pavla i Barnabe dolazi do sukoba uoči »drugog misionarskog putovanja« radi Ivana Marka, jer je Barnaba htio da ga povedu sa sobom (usp. Dj 15, 37s.). Budući da Pavao više nije prihvaćao Ivana Marka kao suradnika, raziđe se i od Barnabe.