Apostolska pobudnica pape Franje izravni je plod 13. redovne opće Biskupske sinode koja je o temi „Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere“ održana u Vatikanu od 7. do 28. listopada 2012. godine. Premda i sam piše kako se „na Sinodi podsjetilo da je nova evangelizacija poziv upućen svima“, te da je njezino mjesto u prvome redu u „redovitome pastoralu“, zatim da se tiče krštenih osoba „čiji životi ne odražavaju zahtjeve krštenja“, papa na tragu sinodalnih propozicija naglašava kako se ona „najviše sastoji u naviještanju evanđelja onima koji ne poznaju Isusa Krista ili su ga uvijek odbacivali“. No, Papa, koji je na sinodi sudjelovao kao kardinal Bergoglio, pobudnici daje duboki osobni pečat naznačujući je programatskom i obraćajući se najprije Crkvi koju poziva da se otvori i „iziđe“ iz svojih „sigurnih“ prostora i uhodanih načina djelovanja te da se stavi u službu svijeta, posebice siromašnih i rubnih ljudi. Papa daje vrlo važne poticaje, naznačuje putove, korigira stavove i hrabro označuje moguće prepreke na putu Crkve prema njezinoj preobrazbi i evangelizacijskoj službi u suvremenom svijetu. Pobudnica je odmah nakon objavljivanja izazvala silno zanimanje javnosti, veliko oduševljenje kod vjernika, a u nekim zemljama čak i otvoreno protivljenje budući da se Papa dotiče i nekih pitanja neoliberalnoga kapitalizma i isključivanja pojedinaca i skupina iz procesa odlučivanja i raspodjele dobara ovoga svijeta. No, ponajprije je ova pobudnica evanđeoski zahtjevna u odnosu na biskupe i prezbitere, a sasvim sigurno moći će poslužiti kao temelj i širokog proučavanja i duhovnoga preispitivanja sve do duhovnih vježbi i obnova.