Postsinodalna apostolska pobudnica upućena biskupima, prezbiterima i đakonima, kršćanskim supruzima i svim vjernicima laicima o ljubavi u obitelji nastala je nakon čak dvije, opće izvanredne i opće redovite, biskupske sinode posvećene suvremenoj obiteljskoj problematici. Spomenute sinode, čak i prije no što su održane, pokrenule su velike nade, ali i još veće prijepore u samoj Crkvi, posebice po pitanju pripuštanja sakramentima rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih vjernika. Skupivši u ovaj dokument sve najvažnije zaključke sinodskih zasjedanja i davši svoj osobni prinos spomenutoj obiteljskoj problematici papa Franjo napominje kako ova pobudnica u njegovim mislima „poprima posebno značenje“ baš u kontekstu Jubilejske godine milosrđa. Već u 2. točki Papa se osvrće na okolnosti u kojima se raspravljala obiteljska problematika: „Rasprave koje kruže u sredstvima društvenoga priopćavanja ili tiskovinama pa čak i među službenicima Crkve kreću se od neobuzdane želje da se sve mijenja bez dovoljnog razmišljanja ili osnovanosti do stava koji teži riješiti sve primjenjujući opće norme ili izvlačeći pretjerane zaključke iz nekih teoloških razmišljanja“.

Ovaj, kako su ga neki već označili, kompromisni dokument ipak je ostavio dovoljno prostora i tzv. progresistima i tzv. konzervativcima u Crkvi i za zadovoljstvo, ali i za daljnji rad i promišljanje. Stoga i sam Papa napominje da ne preporučuje da se tekst pobudnice čita površno i na brzu ruku. „Obitelji i oni koji se bave obiteljskim pastoralom najveće će koristi izvući ako budu dio po dio čitali strpljivo i oprezno ili ako budu u njoj potražili i posvetili pozornost onim dijelovima koji odgovaraju njihovim konkretnim potrebama“.