Ova knjiga govori o teologu Franji Ksaveru Pejačeviću i njegovom teološkom dijelu. Riječ je o teologu 18. stoljeća, koji je napisao brojna teološka djela, koja međutim nisu niti predstavljena niti vrednovana. Budući da o samom Pejačeviću nema puno oslonaca u literaturi, metoda koju je autor koristio nila je proučavanje Pejačevićevih djela, analiza teksta te usporedba s drugim autorima o temama koje on obrađuje. U  knjige daje se bibliografski pregled o tome što i kako se do sada pisalo o Pejačeviću; u 1. dijelu govori se onjegovom životu i djelovanju; u 2. dijelu predstavljaju se njegova djela, a 3. dio govori o tri glavne Pejačevićeve značajke kojima se odlikuje njegov opus: okrenutost prema misli kršćanskog Istoka, Pejačevićev smisao za povijest, te Pejačevićevi izvori.