Hoško svoju studiju posvećuje zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu. Njegova osoba i djelo dugi niz godina izazivaju znatiželju društvene i crkvene javnosti. Autor oslikava vrijeme i prilike njegova djelovanja posebice se koncentrirajući na tvrdnje da je Vrhovac s jedne strane bio jozefinist, a s druge da je bio biskup po mjeri Tridenstkoga sabora. Podrobnija istraživanja potvrđuju oboje, i da je bio vjerni jozefinist, ali i da je bio vjeran obnovi Crkve. Pisac svoje djelo posvećuje kardinalu Josipu Bozaniću o 10. obljetnici njegova nadbiskupovanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji.