Apostolskim pismom Dies Domini – Dan Gospodnji, koje je predstavljeno 7. srpnja 1998. u Tiskovnom uredu Svete Stolice u Vatikanu, papa Ivan Pavao II. uzvisuje jednu od najvećih vrijednosti koja označava kršćanski identitet: slavljenje i posvećivanje nedjelje, “dana Gospodnjeg”, ali i “dana čovjekovog”, “tjednog Uskrsa”, “sjećanja na Kristovo uskrsnuće” te istodobno znaka nade posljednjeg dana, “dana koji neće imati kraja”, i stoga je predokus velikog blagdana; “dana svjetla” jer Krist je svjetlo svijeta; “dana vatre” jer je na nedjelju Duhova na svijet sišao Duh Sveti. Sveti Otac snažno i ustrajno potvrđuje te vrijednosti protiv omalovažavanja nedjelje koja je postala, u modernoj uljudbi “week-end”, dan kada je najvažnija zabava, razonoda i opuštanje. U dokumentu se podsjeća na sve odredbe Crkve o obvezi kršćana da slave nedjelju sudjelovanjem u Euharistiji, ističući da nije riječ o pravilima vjerske stege koja bi bila podložna “vremenskim promjenama”. Istodobno, dokument potvrđuje da nedjelja nije tek dan u kojem se uzdržavamo od rada kako bismo se odmorili, već dan kojeg treba posvetiti razgovoru s Bogom i solidarnosti s braćom.