Izraz “evangelizacija” ima jako bogato značenje. U širem smislu označava cjelokupno poslanje Crkve: sav se njezin život sastoji u provođenju u djelo “traditio Evangelii”, to jest naviještenja i prenošenja evanđelja, koje je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje (Rim 1, 16) i koje je, u krajnjoj liniji, sám Isus Krist (usp. 1 Kor 1, 24). Tako shvaćena evangelizacija želi zahvatiti čitavo čovječanstvo. Evangelizirati znači ne samo podučavati nekom nauku već riječima i djelima naviještati Gospodina Isusa Krista, to jest postati sredstvo po kojem je on prisutan i djeluje u svijetu. U ovom dokumentu Kongregacija za nauk vjere donosi cjelokupni katolički nauk o evangelizaciji, koji je opširno obrađen u naučavanju Pavla VI. i Ivana Pavla II., želi razjasniti neke aspekte odnosa između misijskog poslanja i poštovanja savjesti te vjerske slobode svih ljudi. Aspekti s kojima se čitatelj u dokumentu susreće ima antropološke, ekleziološke i ekumenske implikacije.