Nakon II. vatikanskog koncila veće zanimanje za studij teologije pokazali su brojni laici i redovnici pa su katolički fakulteti osjećali potrebu da im pruže primjerenu naobrazbu osnivanjem visokih katehetskih učilišta. U tu svrhu izdavane su brojne uredbe Kongregacije za katolički odgoj. Ovim naputkom pokušavaju se ponovno definirati te odredbe, uzimajući u obzir nova pitanja pastoralnoga karaktera, kao i promjene do kojih je došlo razvojem civilnoga zakonodavstva brojnih zemalja. Uredbe ovoga naputka imaju za svrhu ujednačiti različita viša katehetska učilišta prisutna u sveopćoj Crkvi i zajamčiti im odgovarajuću akademsko-znanstvenu razinu te odgovoriti na uvjete koje mjesne Crkve postavljaju za stvaranje učilišta “ex novo”.