Ovaj dokument Kongregacije za katolički odgoj priznaje da pogrješke u razlučivanju zvanja nisu rijetke te da u prevelikom broju slučajeva određene psihičke mane, katkad patološkog tipa, izbiju na vidjelo tek nakon svećeničkog ređenja. Prepozna li ih se na vrijeme, moći će se izbjeći mnoga tragična iskustva, ističe isti dokument zahtijevajući da svaki odgojitelj ima primjerenu osjetljivost i psihološku izobrazbu da može, koliko je to moguće, dokučiti stvarne motivacije kandidata za svećeništvo i uvidjeti zapreke koje će ga kočiti u objedinjavanju ljudske i kršćanske zrelosti te ustanoviti možebitne psihičke smetnje. Ovaj dokument daje smjernice za takvo djelovanje.